Narod koji ne vjeruje u sebe i ne opstaje

Kolinda Grabar Kitarović političarka je s iskustvom i međunarodnom reputacijom. Do sada je obnašala brojne političke i diplomatske dužnosti; bila je veleposlanica, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, a od 1. srpnja 2011. pomoćnica je glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Povod ovom razgovoru njezina je kandidatura za predsjednicu Hrvatske.

 
Snimio Mirko Cvjetko

Gospođo Grabar Kitarović, imate li osjećaj da vas dio medija ignorira od trenutka kada ste izjavili da možete i znate bolje od predsjednika Josipovića?

Imam dojam da sam u dijelu medija diskriminirana, pa i po spolnoj osnovi ako hoćete, a osobito se ignorira moje mišljenje o tome što jest, odnosno nije radio predsjednik Josipović.

Vrijeđaju li vas Josipovićeve dosjetke kao „ima slike, nema tona“, „ona ne zna, ne može i neće“, pa spočitavanje zamrzavanja radnog odnosa u NATO-u… Jeste li to očekivali?

Nisam. Prije nego što je krenula kampanja doista sam očekivala da će njegovo ponašanje biti pristojno. Ali kako nema program i viziju onda suparnika napada ad hominem, vrijeđa mene i druge kao osobe i pokušava obezvrijediti na sve moguće načine.

Je li vas uvrijedilo njegovo prozivanje zbog vama poklonjene hrvatske zastave u Kninu?

Ne mogu vjerovati da se digla tolika buka oko toga što sam primila hrvatsku državnu zastavu kao svetinju, a ne kao suvenir. Čudno je da ti isti ljudi nisu reagirali na spaljivanje hrvatske zastave u Beogradu. Čudno je da im tada nije bila toliko bitna kao kad sam je ja primila u Vodicama. Taj isti Josipović nije odbio primiti američku zastavu u Washingtonu, kada su mu je poklonili članovi američkog Kongresa. Bila sam svjedokom u Washing­tonu kad su Ivo Josipović i Jadranka Kosor primili na poklon američku zastavu. Neshvatljivo mi je Josipovićevo reagiranje na zastavu jer mislim da bi svatko od nas kao hrvatski državljanin morao imati kod kuće hrvatsku zastavu. Poklanjanje zastave i njeno isticanje dio je društvene kulture.

U nas nije. Sjećam se kada je Janica Kostelić osvojila četiri medalje na Olimpijadi, Vesna Pusić je u Hrvatskom saboru govorila zašto toliko mašu s „tom zastavom“.

Meni je to neshvatljivo. Zastava je simbol nacionalnog ponosa. Njome se iskazuje domoljublje i ponos u bilo kojoj državi u svijetu. Ne mogu razumjeti ljude koji kažu da je mahanje hrvatskom zastavom populizam, nacionalizam ili čak i primitivizam.

U razgovoru za Vijenac prije gotovo šest godina tada mi je građanin Josipović rekao da se bavi politikom zato što je „sposoban preuzeti odgovornost za javno djelovanje i izgovorenu riječ“. I da će se boriti za „hrvatsko društvo na temelju nove pravednosti, drukčijeg domoljublja“, za europsku Hrvatsku, da će raditi na dobrim odnosima sa susjedima. Što vi nudite hrvatskim građanima?

Od svega što ste nabrojili Josipović nije učinio apsolutno ništa! Krenuo je u odnose sa susjedima, ali iz potpuno krive pozicije, što dokazuje i ponašanje oko haškog zatvorenika Vojislava Šešelja. Da su Josipović i Vlada imali kičmu, reagirali bi odmah poslije prvih Šešeljevih izjava.

Pa što nudite Hrvatskoj?

Nudim bolji život. Danas će vam 85 posto ljudi reći da Hrvatska ide u krivom smjeru i da je bitno gospodarstvo, a ne neke promjene Ustava koje nudi Josipović. Hrvatski građani znaju koji su temelji hrvatske države, ne treba mijenjati Ustav, on neće nahraniti ljude. Promjene Ustava samo su zamagljivanje stvarnosti i odvlačenje pozornosti od činjenice da Josipović u pet godina nije napravio apsolutno ništa.

Tvrdi da nije imao ovlasti.

To je izgovor, jer ovlasti ima. Odgovorno tvrdim kako svatko tko kaže da Predsjednik Hrvatske nema ustavne ovlasti da taj ne poznaje ustavno pravo i nije nikakav pravnik. Josipović cijelo vrijeme štiti Milanovića. Da je radio svoj posao, da je pozivao i prozivao Milanovića na odgovornost, možda bi sadašnja Vlada radila bolje. Ali on je šutio i u svemu tome je sukrivac za stanje u kojem se država nalazi. A nalazi se pred bankrotom, kako je to izričito rekla Europska komisija i druge međunarodne institucije, koje nas upozoravaju da hitno moramo početi rješavati probleme. Sadašnja Vlada i Josipović to jednostavno prešućuju i minoriziraju. Ponašaju se tako da se svatko normalan mora zapitati je li to nesposobnost, nebriga ili nešto treće?

Znači li to da nećete biti predsjednica svih građana kao Josipović i da nećete zastupati hrvatske nacionalne interese kao on?

Znači da ću biti predsjednica svih građana RH i da ću žestoko zastupati hrvatske nacionalne interese, jer su to interesi svih građana Hrvatske. Ne dijelim ljude na ljevicu i desnicu, niti na muško i žensko, ja nudim program svim hrvatskim građanima koji žele dobro Hrvatskoj. Želim da se Hrvatska ujedini na programu za bolje sutra. Hrvatska je danas podijeljena više nego ikada prije, a podijeli su nas Josipović i Milanović zamagljivanjem istine. Josipović je u potpunosti radio i surađivao s Milanovićem u vođenju države u propast. On sada govori o pravom putu, a zapravo misli o putu u propast.

Često se može čuti kako Josipović ne prestaje govoriti da je Hrvatska nastala na Domovinskom rata, a ponaša se kao da je nastala na „tekovinama komunističke Jugoslavije“. Slažete li se s tim?

Priznajem da ne volim njegovo „drugovi i drugarice“, a držim da antifašizam jest u temeljima ove države, ali to nije antifašizam kako ga tumače bivši komunisti. Antifašizam je bio nešto sasvim drugo. Dolazim iz Rijeke – iz dijela gdje su se antifašisti borili protiv fašizma i za pripojenje Istre, Rijeke i Dalmacije matici Hrvatskoj – gdje su domoljubi u jednom razdoblju nosili crvenu zvijezdu petokraku u koju su se duboko razočarali jer su shvatili da je komunizam izmanipulirao antifašistički pokret izjednačivši ga s komunizmom, koji se kompromitirao počinjenim zločinima. Nitko ne može odobravati ubojstva, prijeka suđenja i sve što se događalo nakon 8. svibnja 1945. Ne želim to vraćanje u prošlost, ali želim da se podvuče crta te da pravosuđe i ostala državna tijela odrade svoj posao kada je riječ o zločinima koji nikada ne zastarijevaju. Želim da se okrenemo budućnosti i da državu izvučemo iz gospodarske, socijalne, moralne i duhovne krize.

Može li se u budućnost ako se ne raščisti prošlost?

Slažem se da se treba raščistiti prošlost u koju ulazi i pitanje lustracije, koja nije provedena i zbog Domovinskog rata. Pomirba i zajedništvo bili su mudri potezi predsjednika Tuđmana jer je to bio jedini način da dobijemo rat protiv velikosrpske agresije. Unatoč tome treba priznati da je komunizam bio totalitarna ideologija s brojnim zločinima, koji moraju dobiti ime i prezime zločinaca, kao što se moramo pokloniti svim žrtvama. Time ne trebamo biti opsjednuti, ali s time se moramo suočiti. To od nas traži i rezolucija Vijeća Europe koja osuđuje totalitarne režime, do koje se u nas ne drži. Dakle, mora se priznati da je komunizam kriv za mnoga zla.

Često srećem ljude koji se boje ostataka titoizma i njegovih sljedbenika.

Ljudi se još boje komunizma. Riječ je o strahu i posljedicama propagande pod kojom su ljudi desetljećima živjeli, ali i o jugonostalgiji, koja tvrdi da je bilo dobro u Jugoslaviji. I ta se nostalgija prenosi na nove generacije koje su rođene nakon Domovinskog rata. Zato svakoga takvoga pozivam da zamisli da mu sada vlast oduzme slobodu govora, mogućnost svakodnevne vožnje autom, da ga obveže na polaganje depozita prilikom svakog prelaska državne granice i 10 posto manje tog novca koji bi dobio prilikom povratka depozita zbog inflacije, a da ne govorim o tome da se za pjevanje Vile Velebita završavalo u zatvoru. Zato treba pogledati istini u oči, i reći što je što. Nemojmo idealizirati prošlost nego prigrlimo Hrvatsku i gradimo njezinu budućnost. Ne volim se vraćati u prošlost.

Ipak recite je li suđenju Perkoviću i Mustaču u Münchenu neki oblik lustracije?

Žalosno je da druge države sude našim okrivljenicima za komunističke zločine, a da to ne rade naši sudovi. Pritom napominjem da svakog smatram nevinim dok mu se ne dokaže krivnja.

Je li Tito bio zločinac?

Tito je bio komunistički diktator.

Mnogi su rekli da je Tito zločinac, a Alain Finkielkraut je nedavno na HRT-u izjavio i da je titoizam jednako fašizam.

Titoizam je svakako totalitarna ideologija, ali ne bih izjednačavala karakteristike i supstancu. No bez obzira na to nevjerojatno mi je koliko se naše društvo još bavi Titom, od čije je smrti prošlo više od trideset godina i koji je rekao da će prije Sava poteći prema Zagrebu nego što će Hrvatska postati samostalna država. Bavljenje Titom neće nahraniti naše ljude ni riješiti naše probleme, to samo iscrpljuje našu energiju i dijeli hrvatsko društvo.

Slažem se, ali mnogima je Tito još uvijek najveći Hrvat.

Razumijem da se u dijelovima Hrvatske – gdje je antifašizam Istre, Rijeke i Dalmacije imao ulogu pripojenja i vraćanja u maticu Hrvatsku – Titova ličnost doživljava drukčije. Ali meni osobno nije razumljivo kako se i danas ne shvaća da je Titov režim bio represivan, da je u njemu povijest falsificirana, da je ideologija bila važnija od svake istine.

Kako se odmaknuti od toga?

Bavim se politikom koja želi okupljati, a ne razdvajati ljude. Sve što radim ne radim radi sebe nego zbog ljudi, a osobito mladih, kojima želim osigurati bolji život. Naši najveći problem su siromaštvo, besperspektivnost, nezaposlenost, mladi koji odlaze i država koja stari. Dok demografski umiremo, nama deseci tisuća mladih odlazi u svijet, mladih u koje smo uložili i koji bi trebali biti nova snaga. Kao predsjednica želim učiniti sve da zadržimo mlade! Nama je potreban nacionalni, državni program kojim bismo u Hrvatskoj zadržali mlade.

Nisu li ideali mladih ubijeni i nedomoljubnim tretiranjem Domovinskoga rata?

Kad imam u vidu Domovinski rat uvijek prvo vidim Vukovar i zbog mladih koji su tamo izginuli: Zato ne bismo trebali raspravljati o tome koliko će biti kolona na godišnjicu njegova pada, nego kako ćemo Vukovaru omogućiti bolji život. Kako ćemo mladima u Vukovaru omogućiti da tamo ostanu, a ne da odlaze iz Vukovara.

Kako normalno živjeti u Vukovaru kada zločinci hodaju gradom i susreću se sa svojim žrtvama?

To je velika nepravda. I sama sam se susrela s mnogim žrtvama, posebno sa ženama koje su silovane, kojima su trebale godine kako bi uopće priznale što im se dogodilo i o tome progovorile. Koje prolaze duboke traume i onda na ulici sretnu osobe koje su počinile zločin nad njima, a nije im se ništa dogodilo. Inzistirat ću na pravdi i pravednosti! Ne samo na pravdi i pravednosti za Kukuriku koaliciju, nego i za te žene u Vukovaru, za žrtve Veleprometa i drugdje u Hrvatskoj. Isto tako brinut ću se za ljude koji danas ne žive životom dostojnim čovjeka, koji moraju kopati po kantama za smeće da bi preživjeli.

Svojedobno ste prozvali Josipovića zbog „dilanja“ informacija sa srbijanskim veleposlanikom u Zagrebu, Cvjetičaninom, oko hrvatske tužbe Srbije za genocid. Je li to bila izdaja?

Ne znam što je gospodin Josipović dilao, koji su to bili dokumenti jer on to nije rekao, ali je jako čudno tadašnje njegovo ponašanje.

Josipović je javno tvrdio da su to bile njegove objavljene knjige.

Veleposlanik Cvjetičanin u razgovoru na jednom portalu kaže da ne može ni potvrditi ni zanijekati da su to bile njegove objavljene knjige. Zato bi Josipović morao točno reći što je dao. Ali nije problem samo u tome što je dao, nego je još veći problem poruka koju je poslao. On je naime iza leđa Vladi, kao član povjerenstva Vlade za tužbu za genocid, srbijanskom veleposlaniku rekao da je istupio iz povjerenstva, čime je poslao poruku da ne vjeruje u hrvatsku tužbu.

Koju je, kako se često hvali, sam pisao.

Da. Zašto bi se netko povukao iz projekta koji bi trebao uspjeti i koji je trebao funkcionirati? I osim toga kako je mogao pregovarati u svoje osobno ime o nečemu što Vlada odlučuje? To su sve nedopustiva ponašanja.

Vidite da Josipović ima i program i viziju. U javnosti se sve češće govori da mu je program čuvanje komunističke prošlosti?

Njemu je vizija još pet godina glumljenje predsjednika. On nema viziju za Hrvatsku i njezinu budućnost. Ono što sam vidjela je nerad, nečinjenje, šutnja i nedosljednost. On odlazi na skupove i drži govore koji su suprotni sami sebi. U eri današnje komunikacije Josipović misli da se neće saznati što je rekao u Izraelu, što u Sarajevu, što u Srbu i Brezovici, što u Sinju i Kninu.

Brojni novinarski komentatori apostrofiraju Josipovića i za nogometnu polarizaciju između juga i sjevera Hrvatske, između Hajduka i Dinama. Slažete li se?

Neprimjereno je da se političari miješaju u nogomet. Vrlo je opasno kada se političari počnu miješati u nogomet, u najvažniju sporednu stvar na svijetu. To je jako opasno jer iz toga može frcnuti iskra koja može izazvati sukobe velikih razmjera, koji su vrlo brutalni i često sa smrtnim posljedicama. Nedopustivo je manipulirati osjećajima navijača i to koristiti u predizborne svrhe, jer to može dovesti do još veće polarizacije hrvatskoga društva. Dakle, treba poštivati preporuke i FIFA-e i UEFA-e i MOO-a da se politika drži dalje od sporta.

Je li Mesić izdajica zato što je lažno svjedočio u Haagu?

Dosta detalja oko Mesića ne znam, ali znam da se otvaranje predsjedničkih arhiva, što je on radio, u demokratskim državama ne događa. Također znam kada je netko svjedok na sudu da je tada dužan govoriti istinu.

Biste li kada bi to od vas tražili NATO i EU pristali da Hrvatska bude u sastavu neke nove Jugoslavije?

Nikada! Apsolutno nikada! Tu odluku ne donosi NATO ni EU, niti bi oni to tražili. To bi mogla biti odluka samo hrvatskoga naroda koji se na referendumu 1991, kada je to bilo opasno, jasno izrazio za slobodnu, samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Hrvatska neće biti dio nekakve nove Jugoslavije, kako to jugonostalgičari priželjkuju. Kao članica NATO-a i EU-a Hrvatska nije dio nikakve regije, nego je samostalna, suverena i slobodna država koja graniči s nama susjednim državama s kojima trebamo biti u dobrosusjedskim odnosima, gdje imamo ekonomske i druge interese. Primjerice, moramo zaštititi hrvatski narod u tim državama, pogotovo u Srbiji, te u BiH, gdje moraju biti jednakopravni. Dakle, nikada ne bih prihvatila ni pomislila da bismo ušli u neku novu južnoslavensku zajednicu.

Hoćete li uvjetovati ulazak Srbije u EU rješavanjem pitanja granica, nestalih i ubijenih, povratkom umjetnina…

Od prvoga dana mandata inzistirat ću na otvorenim pitanjima sa svim susjedima, pa tako i sa Srbijom. Dosta je bilo pometanja pod tepih! Ne želim nikakvo sukobljavanje, ali ću biti vrlo odlučna u zaštiti i poštivanju hrvatskih nacionalnih interesa.

Podržavat ćete ulazak Srbije u EU?

I Srbije i susjednih država, kao i onih koje žele u NATO, jer nam je u interesu trajna stabilnost, s tim da svatko mora ispuniti kriterije koje je morala ispuniti Hrvatska.

Je li Šešeljevo puštanje iz haškog pritvora pomoć Josipoviću da pokaže brigu za nacionalne interese? Možda to ne želite komentirati, ali…

Ne komentiram presude, ali ovdje nije riječ o presudi te ću tu odluku komentirati jer je u potpunosti kriva. Činjenica da već dvanaest godina traje proces Šešelju, da presuda nije donesena i da su ga pustili iz pritvora zbog navodno lošeg zdravstvenog stanja nameće brojna pitanja, na koja su odgovori vidljivi. Šešeljevi politički istupi pokazuju da mu zdravstveno stanje nije loše, to samo na vrijeme nisu vidjeli političari Kukuriku koalicije. Što nije u Haagu, kriva je mlaka hrvatska politika, ponajviše premijer Milanović i predsjednik Josipović. Prema Srbiji je trebalo reagirati isti trenutak čim je Šešelj počeo s ratno-huškačkom retorikom, takvi istupi ne mogu se tolerirati ma kakvo bilo njegovo zdravlje. Hrvatska je morala zaštititi svoj dignitet, svoje dostojanstvo i odmah od Srbije zatražiti da se distancira od Šešeljevih izjava. Srbijanska Vlada morala se ograditi od njegovih izjava i velikosrpskih pretenzija, kao što mora jasno reći kakva je njihova politika prema Hrvatskoj, BiH i prema cjelokupnom susjedstvu.

Hoćete li inzistirati na tužbi protiv Srbije za genocid?

Naravno.

S obzirom na sve, kakvu politiku Hrvatska treba voditi prema Srbiji?

Treba inzistirati na politici dobrosusjedskih odnosa, međusobnog poštovanja i uvažavanja, ali i na rješavanju otvorenih pitanja temeljem međunarodnog prava i povelja UN-a. Također moramo inzistirati na položaju Hrvata u Srbiji kakav imaju Srbi u Hrvatskoj, kao i na normalnom funkcioniranju gospodarskih odnosa. Trebamo se ponašati kao dvije samostalne, suverene i susjedne države čija politika počiva na politici čistih računa.

S obzirom na okolnosti, kakvu politiku Hrvatska treba voditi prema sadašnjoj Rusiji?

U ovom trenutku u potpunosti podržavam usklađenost naše politike s politikom EU-a i NATO-a. Svakako sam za razvijanje dobrih odnosa s Rusijom, ali od Rusije se očekuje da poštuje norme međunarodnog prava i na tome moramo inzistirati.

A kako vidite probleme energetike i naftovoda s Rusijom?

Hrvatska mora osigurati energetsku neovisnost jer je energetska ovisnost nekih država uzrokovala pad Vlada. Pomoću energetike može se manipulirati i tržištem i sigurnosnom i ekonomskom situacijom. Hrvatska mora osigurati energetsku neovisnost i pritom se osloniti prvo na sebe, a onda i na euroatlantski prostor i zapadni civilizacijski milje kojemu pripadamo.

Je li EU najbolje rješenje za Hrvatsku, je li jamstvo njezina napretka i sigurnosti?

To očito jako ovisi o tome tko je na vlasti. Sadašnja hrvatska Vlada uspjela je od EU-a, koja je trebala biti prilika za Hrvatsku, napraviti trošak za Hrvatsku. Oni još uopće nisu promijenili mentalitet i shvatili da je EU i hrvatski projekt, a Hrvatska dio EU-a. Da je u Uniji, da kreira politiku Unije, a ne samo da slušamo nekakve diktate iz Bruxellesa i tamo šaljemo poluzavršene projekte poput programa ruralnog razvoja, na koji su nam stavili više od 300 primjedbi. Mi smo prve godine više novaca uplatili za članstvo u EU, nego što smo iz Fondova povukli, a do sada smo povukli samo 22 posto i to ono što je isprogramirala bivša vlada. Ova nije učinila ništa. Za 2014. godinu od milijardu i petsto trideset i šest milijuna eura nije povučeno apsolutno ništa. To mi je ravno pronevjeri i veleizdaji. Da su ti projekti realizirani mogli smo otvoriti nova radna mjesta, rasteretiti proračun, ne bismo razgovarali o monetizaciji autocesta itd.

Ugrožavaju li moćni iz Unije i identitet malih država?

Ne, u Uniji možete bolje promicati svoj identitet. EU jako puno ulaže u promicanje različitosti nacionalnih identiteta. EU će uvijek ostati zajednica nacija država, jednako prostorno velike Njemačke i prostorno malog Luksemburga.

Za koga „rade“ svi koji nas još plaše EU-om?

Unijom nas plaše svi kojima nije u interesu transparentnost, hrvatska neovisnost, suverenost i napredovanje Hrvatske. Koji se ne žele dovoljno demokratizirali i ponovno europeizirati. Još se ne shvaća da europeizacija sa sobom ne nosi samo ideju pripadanja europskom kulturnom miljeu, nego i poštivanje europskih vrijednosti. U nas još postoji kontrola medija kao i kontrola u mnogim područjima društvenog života. Mi još uvijek imamo poreznu upravu koja više djeluje kao represivni aparat nego kao porezna uprava, državnu upravu koja je više birokracija nego državna uprava, ljude koji se skrivaju iza kolektivizma naslijeđena iz bivše Jugoslavije. Postoji mnoštvo toga što se mora promijeniti.

Prigovara vam se članstvo u Trilaterali. Zašto?

Ne znam. Trilaterala je jedna organizacija koja okuplja ljude koji su nešto postigli u politici i općenito u društvenom životu.

Kao oni su „utjecajni, manipuliraju, služe interesima moćnih“…

To nije točno. Trilaterala želi naći rješenja za goruće probleme svijeta i povezuje tri kontinenta; Europu, Sjevernu Ameriku i Aziju. Ti ljudi raspravljaju o svjetskim problemima, o klimatskim promjenama, o siromaštvu i kako to riješiti. Nema veze s nekim tajnim društvima niti pokušava na druge utjecati nekim pritiscima ili ucjenama. Primjerice, osim ljudi koje osobno poznajem, mene nitko iz Trilaterale nije pitao o kandidaturi za predsjednicu države, niti je na to pokušao utjecati. Uostalom, u Trilaterali članovi ne mogu biti državni dužnosnici upravo zato da bi se izbjegao dojam utjecanja na unutarnje stvari. A da je to tajna organizacija tada naša imena ne bi bila javna, ne bi se na našoj web-stranici moglo saznati tko što radi niti bi se objavljivali naši radovi. Da je riječ o nekoj opskurnoj organizaciji tada joj Angela Merkel ne bi posvetila dva sata svojega vikenda za razgovor. Mistifikacijom i plašenjem Trilateralom moji me protivnici pokušavaju diskreditirati i kompromitirati.

U svojem programu i nastupima zazivate zajedništvo, kao i Tomislav Karamarko. Je li zajedništvo moguće s obzirom na ideologijsku podijeljenost Hrvatske?

Duboko vjerujem da jest. Ako smo se mogli ujediniti 1990-ih godina, onda možemo opet. Pretpostavka je da pogledamo istini u oči i shvatimo da se Hrvatska nalazi u vrlo teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi te da samosviješću, vjerom u Hrvatsku i optimizmom krenemo u rješavanje problema. U tome nam ne trebaju stranci, oni nisu ništa pametniji od nas, kako to misli sadašnja Vlada.

Što kažete na izjave kao što je primjerice: Iza Kolinde ne stoji HDZ, Karamarko ne želi da postane predsjednica jer se boji da bi ga mogla ugroziti kao predsjednika stranke?

To nije točno. Kao što se zna, ja se ni u najtežim vremenima nikada nisam odricala stranke. Čak ni onda kada su pojedinci izigrali povjerenje svih nas. Ali isto tako ističem da ću biti predsjednica svih hrvatskih građana; nudim program svim našim građanima, nikoga ne dijelim na lijeve i desne, već se obraćam svima koji žele dobro Hrvatskoj. Ja želim Hrvatsku izvući iz krize, želim da umirovljenici imaju pristojne mirovine i da žive dostojanstveno, da mladi ostaju u Hrvatskoj, da nam se iseljeništvo vraća. Želim da doista postanemo država prosperiteta, jer mi to možemo. Ne mogu i neću prihvatiti izjave poput izjave premijera Milanovića koji kaže da Hrvatska nikada neće biti bogata. To nije točno. Mi imamo geografski položaj, resurse, infrastrukturu, pametne i vrijedne ljude koji se dokazuju u svijetu, imamo sve pretpostavke da budemo razvijena i bogata država i to ćemo i biti. Samo moramo čvrsto uhvatiti konce svoje države u svoje ruke i početi raditi, a ne izgovarati se na manjak prava i ovlasti. Ja u životu nikada ne prihvaćam da je nešto nemoguće i prije nego se to pokušalo napraviti.

Može li kultura promijeniti politiku?

Može. Držim da je politika u razvijenim državama zapravo gospodarstvo i da se politička pitanja rješavaju gospodarskom, odnosno ekonomskom politikom. Pogledajte jednu Njemačku ili Dansku, u kojima ne postoje ideološki sukobi između stranaka, već između njihovih ekonomskih programa. A tu i kultura igra važnu ulogu jer pridonosi kulturi poštovanja, samopoštovanja, domoljublju, konačno identitetu. Netko tko ne poštuje sebe i domoljublje taj ne vjeruje ni u svoju državu. Toga ne poštuju ni drugi. Narod koji ne vjeruje u sebe i ne opstaje. Tko ne misli tako, taj nije nigdje. Ja sam s ponosom kao veleposlanica u Washingtonu govorila da sam Hrvatica i s ponosom sam zastupala Hrvatsku. Jednako tako i u NATO-u.

To mnogim našim političarima i diplomatima nedostaje?

Nažalost je tako. I diplomacija je izgubila domoljublje, čast iznimkama, a imala je to kada je stvarana Hrvatska.